духовни разговори СПКД Просвјета
Arhiva za 2015. godinu

Decembar – Duhovni razgovori na temu “Kraljević Marko – Povijesna priča”

U prostorijama Hrama Vaskrsenja Hristovog, u 2. bečkom okrugu, 05.12.2015. godine održani su, sada već tradicionalni duhovni razgovori SPKD Prosvjeta Austrija na temu „Kraljević Marko – Povijesna priča – Šta govori o nama i šta našoj djeci treba prenijeti.“

Veče je otvorio mag. Nedeljko Savić, član Upravnog odbora Prosvjete, skrenuvši pažnju na neke bitne događaje Udruženja u prošlosti, kao što su organizovanje predavanja povodom 100 godina od početka Prvog svjetskog rata, park Dijane Budisavljević u Beču, koji je kroz Prosvjetinu inicijativu dobio ime, kao i obelježivanje Jasenovačkog stradanjlj koje se desilo prije 70 godina. Trenutno, naveo je Savić, najbitniji projekat Udruženja je „Škola srpskog jezika“ koja se svake nedelje održava u prostorijama crkve u drugom, kao i u trećem Bečkom okrugu. U školi djeca imaju priliku da pored srpskog jezika uče i upoznaju i istoriju i kulturu srpskog naroda.

Program večeri je počeo pjesmom „Glavni junak jedne knjige“ jednog od najpoznatihig bendova sa prostora bivše Jugoslavije – Bijelog Dugmeta, koji su uz gitaru izveli članovi Upravnog odbora Prosvjete inž. Željko Gašić, potpredsjednik društva, zatim Melanija Stojko, kao i ekonomista Boris Šešlija.

Uz prisustvo od oko 80 gostiju Boris Šešlija je započeo predavanje čija je srž, kako je naveo, razjašnjavanje popularnih dogmi i mitova. Povodom toga je napravio jednu anketu u kojoj su ljudi odgovarali na 10 definisanih pitanja o Kraljeviću Marku. Uzorak istraživanja je iznosio 500 osoba i oslanjao se na strukturu stanovništva Austrije po mikrocenzusu „Statistik Austrija.“

Iako je Šešlija menadžer u energetskoj privredi, u naučnoj istrazi mu je pomoglo predhodno radno iskustvo kod GFK, po veličini četvrtoj agenciji za istraživanje tržišta na svijetu. Istraživano je na raznoraznim mjestima gdje se skupljaju naši ljudi. Po kafanama, u pozorištu, na autobuskim stanicama, kao i u kladionicama, na veseljima itd. Rezultate ankete, koji predstavljaju ličnu svijest i osjećanja intervjuisanih ljudi, Boris Šešlija je uveo u stvarni istorijski konteks ličnosti Kraljevića Marka, ili tačnije kralja Marka Mrnjavčevića. Neki odgovori su veoma iznenadili inače jako zainteresovanu publiku. Većina ispitanih osoba je smatrala, da se Kraljević Marko borio protiv Osmanskog carstva. Taj zaključak oni su u glavnom izvukli iz osobnih interpretacija epskih pjesama. Predavač Šešlija je pozvao na pažljivo čitanje epskih pjesama, koje on ionako smatra našom kulturnom baštinom i usmeno i pismeno prenesenim blagom.

Epske pjesme o Kraljeviću Marku ne kriju da je on osvajao za Osmansko carstvo, pošto se tokom svoga života (1335-1395) 24 godine borio kao turski vazal na strani sultana Bajazita I. Tome u prilog Boris Šešlija je naveo pjesmu „Marko Kraljević i Mina od Kostura“ u kojoj Marko odbija da budimskom kralju ide u svatove ili Janku Sibinjaninu u kumstvo da mu krsti djecu. Kraljević Marko u toj pjesmi bira da se za Pojazeta (Bajazit I.) bori u arapskim pokrajinama.

U aktivnoj diskusiji to vazalstvo i borba protiv „Arapa“ je dovela do jednog komentara iz publike da ne treba zaboraviti kako se Marko kao turski vazal hrabro borio 7 godina u arapskim zemljama. Ta zabluda se brzo razriješila, pošto se u 14. vijeku Osmansko carstvo nije širilo ni do jedne arapske zemlje. Tako da u to vrijeme, Osmanlije nisu osvajale nikakve arapske teritorije.

Šešlija je pored pjesama „Marko i car“ ili „Marko Kraljević ženi se iz Beča“ u kojima se Kraljević Marko sultanu obraća kao „gospodaru“ kome „služim… devet godin’ dana“, naveo da se te pjesme nikada ne smiju čitati kao naučni istorijski izvori. Ako bi se tako prihvatalo i tumačilo ispalo bi da je Marko živio 400 godina, pošto se u pjesmama pominje od predkosovoskog do hajdučkog vremena.

Sigurno bi se pogrešna interpretacija epskih pjesama u budućnosti mogla spriječiti, ako bi se u predgovorima ili napomenama u knjigama i filmovima kratko razdvojila fikcija od stvarnosti. Iako to u najpoznatijem filmu koji se bavi Markovim vremenom „Boj na Kosovu“ nije urađeno, većina anketiranih osoba je znala da se Kraljević Marko nije borio na Kosovu i da je po legendi Vuk Branković ispao puno negativniji nego što je to u stvarnosti bio. Na pitanje „Da li se slažete, da je Vuk Branković izdao srpski narod“ većina anketiranih je odgovorila sa „ne“, jer je Vuk Branković 1397 godine umro u turskom zatvoru. Ipak je šteta da u tom, 600 godina poslije boja na Kosovu, snimljenom filmu još nema tih napomena, jer pored ostalih taj film je produciran od strane TV Beograd, a kao grana RTS-a, ta kuća u javnom interesu treba da ima misiju obrazovanja.

Ugodno druženje je završeno zaključkom da pogrešno tumačenje prošlosti neophodno rezultira u lažnim, neispunjenim ili otuđenjenim identitetima. Tako da djeci, pogotovo u rasejanju, pažljivo treba prenjeti istoriju, jer oni ne posjeduju resurse da je dovedu u pitanje. Zato je na kraju svoga predavanja Boris Šešlija citirao Jovana Jovanović Zmaja: „Nije znanje znanje znati, već je znanje znanje dati.“

PR. Prosvjeta Austrija, Beč, 08.12.2015.

SVE VESTI